Beskrajne su tajne koje krije prostor Crne Gore. Svaki kutak je nova priča, sjećanje ili legenda. Mnogo je toga zabilježeno, nešto se još uvijek pamti i prepričava, ali dio toga neumitno sa sobom odnosi zaborav.
Priče prošlosti i trajanja su čuvari od i bezdanosti informatičkog vremena koje dolazi.
Tako je, negđe davno, u vremenima za nama ostala priča o Đevojačkom gradu na suroj litici, između Bjelopavlića i Pipera. Kaže priča da su naši preci, napuštajući Duklju, prenijeli svoja blaga i ovđe oko ove stijene, sklonili ih od brojnih osvjača.
Đevič grad, od koga je ostala samo stijena i legenda, bio je i ostao čuvar zelene crnogorske ravnice.
Piperi su jedno od crnogorskih brđanskih plemena. U istorijskim izvorima prvi put se pominju 1455. godine. Nastanjuju područje sjeverno od današnje Podgorice. U južnom i istočnom dijelu nalaze se stalna naselja, dok se sjeverno nalaze katuni. Stara naselja su po nižim mjestima i uvalama, a kuće po ivicama ravnica i dolova, a nova se razasula po livadama i ravnicama bez nekog reda i poretka.
Đevič grad se nalazi sjeverozapadno od sela Stanejvića Rupa. Do Grada se dolazi iz pravca Podgorice, preko Spuža. Sa lokalnog puta prema Martinićima, kod stare Ciglane, put skreće sjeverno prema polju do podnožja brda đe su dva puta, preko zaseoka kuća Popovića i Džankića. Put je asfaltni, prilično zapušten i sa jakim usponom na pojedinim mjestima. Ispod seoskog groblja put, preko Župine vodi do pod zapadni svod Đevič grada, i produžava do manastira Ćelija piperska.
Za pješačenje, ili vožnju biciklom, dobra je varijanta od Željezničke stanice Spuž. Od Škole u Stanjevića Rupi staza vodi pored brojnih potoka i izvora do pod stijenu đevojačkog Grada. Na izvoru Rodovac, u šumi ispod Grada, voda je hladna, sniježna, planinska.
Isturena stijena, ispod sivog kamenog masiva, okružena je listopadnom šumom cera, hrasta i jasena. Sve su rjeđi brestovi.
Istočnom i južnom stranom mogu se popeti samo odvažni i pripremljeni sa opremom, jer su stijene okomite. Zapadnom stranom teče planinski potok. Urezao je svoje korito u kamenu i napravio brojne bazene sa bistrom vodom.
Od brda Kurilo, sa sjeverne strane, postoje ostaci crkve. Temelji su dužine 7 i širine 5 metara, sa naglašenim oltarom na istočnoj strani poluprečnika 2,5 metra. Moguće da je ovo bio đevojački manastir.
Od temelja crkve put vodi kroz šumu, preko potoka i velike kamene ploče koju su izbrazdali vjetrovi i kiše proteklih vjekova.
Proplanci na vrhu Đevojačkog grada su bili opasani visokim bedemima od kojih se samo ponegđe naslućuju ostaci. Čobani su na ovim zaravnima i na okolnim livadama, nalazili brojne parčiće stakla različitih boja, ostatke posuda iz dukljanskih palata.Sa južne strane Đevič grada je brdo Gradina. Legenda kaže “nekada su vrhovi ova dva brda bili povezani žicom, pa su se preko nje dodavale stvari sa jedne na drugu stranu.”
Vrijeme se, na ovoj stijeni stapa sa pogledom u beskrajni prostor i izazova posebna osjećanja. Pogled je impresivan. Od istočne do zapadne strane je bjelopavlićka ravnica sa svojim kamenim ostrvima: Spuška glavica, Visočica i Maljat. U daljini se vide Skadarsko jezero, Rumija, Lovćen i Garač.
Istočna strana je klisurom odvojena od crvenkaste stijene brda sa suprotne strane. Iz stijene se probio potok, čiji slap, iz kamenog korita, pada u duboku provaliju.
Iako do Đevič grada nema putokaza ni obilježenih staza, nema brošura koje govore o njegovim đevojkama i njihovom životu, ljubazni stanovnici ovog kraja će vas uputiti i ispričati sačuvana usmena predanja.
Нема коментара:
Постави коментар